U Republici Hrvatskoj (RH) su kruti komunalni otpad (otpad) i otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda (mulj) naročito veliki problem općina i gradova. Brojne hrvatske JLS-ove (Jedinice lokalne samouprave) odnosno općina i gradova još izbjegavaju rješavanja problema otpada i mulja. Zato su te dvije vrste potrošačkih ostataka izuzetno aktualan nacionalni problem zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Ulaskom RH u EU (Europsku uniju) 2013. godine za gospodarenju otpadom i muljem propisane su izuzetno odgovorne obveze. Između ostalog zabranjuje se odlaganje neobrađenog otpada i mulja. Nastavno su te obveze prenesene i u hrvatske propise. Međutim činjenica je da se u RH i otpad i mulj i dalje najčešće odlažu!
Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom(5) otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda smatra se PKO (Posebnom Kategorijom Otpada). Člankom 53. tog Zakona(5) za PKO smatra se određeni otpad za koji:
- Ministar odredi posebni način gospodarenja,
- EU uređuje način gospodarenja.
Za donošenje propisa gospodarenja muljem nužno je usklađivanje: ministra zaštite okoliša i prirode i ministra poljoprivrede (nadležan za vodno gospodarstvo).
Dosadašnja hrvatska iskusta pokazuju da se kod projekata uređaja za pročišćavanja otpadih voda (UPOV) najčešće zanemaruje problem postupanja s muljem. Vjerojatno zbog neznanja ili zbog ... (?), hrvatski investitori UPOV (najčešće to su JLS) zanemaruju problem postupanja s muljem. S druge strane proizvođači UPOV (Uređaja za pročišćivanje otpadnih voda) odnosno projektanti tih uređaja vrlo često mulj tretiraju kao sekundarni problem. Oni svjesni složenosti problema, gospodarenje muljem, „dobronamjerno“ ostavljaju investitoru. Međutim činjenica je da izbor postupka pročišćivanja otpadne vode uvelike utječe na količine, stanje pa i sastav mulja!
Izgradnja UPOV samo je prva faza. Naime nusproizvod svakog UPOV su čvrsti ostaci i naročito mulj, koje svakog dana treba zbrinjavati odnosno održivo i odgovorno njime gospodariti. Stručnjaci(3,10,15) uporno i jasno ističu:
„Izgradnja UPOV, dok nije riješeno konačno zbrinjavanje odnosno gospodarenje muljem, nije završena gradnjaUPOV.“.
Kod komunalnih UPOV veličine 5000 do 200 000 ES (ekvivalent stanovnika) troškovi obrade i konačnog odlaganja mulja iznose oko 50 % ukupnih troškova poslovanja UPOV(3)!
Zanemarivanje problema mulja, uz ekonomske probleme, uzrokovati će goleme probleme zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Integralno – cjelovito promatranje gospodarenja otpadom i muljem može osigurati značajne sinergetske pozitivne učinke. U nastavku će se analizirati prvenstveno mulj od pročišćivanja komunalnih otpadnih voda. taj mulj sadrži:
- oko 70 % organskih tvari, koje su energetski vrlo iskoristive,
- sadrži i hranjive tvari koje također treba iskoristiti (dušik (N)= 3 – 7 % od ST, fosfor (P) = 2 – 7 % od ST, kalij (K) < 1,5 % od ST).
Zanimljivo je usporediti (Tablica 1.) količinu hranjivih tvari u mineralnom gorivu i u mulju. Mulj može sadržavati i vrlo male količine tvari pogodnih za rast biljki: željezo, mangan, molibden, mangan, cink, bakar i bor. Proizlazi da je mulj potencialno vrijedan hranjivi resurs, koji treba neprijeporno iskoristiti.
Tablica 1.: Usporedba sadržaja hranjivih tvari u mulju i mineralnom gnojivu(15)
Dušik (N) Fosfor (P) Kalij (K)
Mineralno gnojivo 5,0 % 10 % 10 %
Suhe tvari, stabilizirani mulj 3,3 % 2,3 % 0,3 %
Zaostale tvari iz UPOV: čvrsti ostaci i mulj(3)
Komunalne otpadne vode onečišćene su s vlaknastim, partikularnim i otopljenim različitim štetnim tvarima. Početno se otpadna voda pročišćava mehaničkim i biološkim postupcima (primarni i sekundarni stupanj), a zatim ako je nužno fizikalno kemijskim postupkom (tercijarni pustupak). Tijekom postupka čišćenja u svakom pojedinom procesu nastaju ostaci koji se značajno razlikuju po količini, sastavu i načinu daljnjeg zbrinjavanja odnosno gospodarenja.
Dvije su osnovne grupe tvari koje zaostaju odnosno izdvajaju se na UČOV:
a) Mulj (otpadni mulj), koji nastaje tijekom biološkog i fizikalno-kemijskog postupka,
b) Ostaci (ostaci s rešetke, te iz pjeskolova i separatora ulja/masti).
Zaostale tvari iz postupka pročišćivanja otpadne vode treba redovito prihvaćati, skladištiti i zbrinjavati. Količine Ostatka (b)), kod komunalnih otpadnih voda, u pravilu su daleko manje od količina Mulja (a)). Gospodarenje Ostacima je u pravilu jednostavnije, a i njihove su količine i bitno manje (Tablica 2.).
Tablica 2.: Količine zaostataka iz UPOV
Vrsta zaostatka Sadržaj ST u mulju Količina mulja
(kg/1000 m3 otpadne vode)
Ostaci s rešetke 20 – 40 % 30 – 100
Ostaci iz mastolova 5 – 30 % 5 -30
Ostaci iz pjeskolova 40 – 50 % 10 – 100
Mulj iz taložnica 7 -12 g ST/l 25 000 – 40 000
Ostaci (b))se iz otpadne vode mehaničkim postupcima izdvajaju na samom početku pročišćavanja. Temelj tih mehaničkih postupaka je specifična težina ostataka, te se poglavito razlikuju tri vrste ostatka:
- ostaci s rešetke su poglavito krute tvari lakše od vode: drvo, krpe, plastika i slično. Nakon pranja s tim se ostacima gospodari kao s komunalnim otpadom (reciklira, kompostira, oporabljuje, obrađuje, odlaže),
- ostaci iz mastolova/uljova su u pravilu anorganska i organska ulja i masti, te zauljene vode, izdvojene na seapartoru ulja. Zamaščene i zauljene ostake treba odvojeno prikupljati, a zatim ih zbrinjavati posredstvom ovlaštenih tvrtki za sakupljanje otpadnih ulja (prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim uljima NN 124/06),
- ostaci iz pjeskolova su anorganske tvari specifično teže od vode, izdvojene u početnom taložniku – pjeskolovu. To su poglavito pijesak, drozga, zemlja i slično. Nakon pranja sa zrnatim anorganskim tvarima iz pjeskolova postupa se kao s komunalnim otpadom.
Ukupna količina Ostataka kod komunalnih otpadnih voda je između 45 i 260 kg na 1000 m3 otpadne vode. Izdvajanje se provodi prema veličini čestica odnosno njihovoj specifičnoj težini. Najmanja količina suhe tvari (ST) je u načelno ostacima s rešetke…
