Europski brodovlasnici posjeduju 35 % svjetske flote (gledano u tonama). Velik dio brodova rastavlja se i reciklira izvan Europske Unije (dalje: EU), uglavnom u južnoj Aziji, u uvjetima koji su često štetni za zdravlje ljudi i okoliš.
EU je 2013. godine donijela Uredbu EU o recikliranju brodova (dalje: Uredba) kojom se propisuju odgovornosti vlasnika brodova i postrojenja za reciklažu u EU, ali i u drugim državama, odnosno , ukratko, uređuje recikliranje brodova. Primjenjuje se od 31. prosinca 2014. godine, a određena se pravila primjenjuju od 31. prosinca 2020. godine.
Punim stupanjem na snagu Uredbe brodovi koji plove pod zastavom EU moraju se rastavljati u postrojenjima uvrštenima na popis EU.
Primjenjuje se na sve brodove koji plove pod zastavom zemlje EU i na brodove s neeuropskim zastavama koja dolaze u luku ili sidrište EU. Jedine iznimke su ratni brodovi, druga plovila u nekomercijalnoj državnoj službi i brodovi manji od 500 tona bruto.
Cilj Uredbe je spriječiti, smanjiti, svesti na minimum nesreće, ozljede i druge negativne učinke na zdravlje ljudi i okoliš povezane s recikliranjem brodova koji plove pod zastavom zemalja EU.
Svi brodovi EU koji se namjeravaju rastaviti/reciklirati, svi novi europski brodovi i brodovi trećih zemalja koji se zaustavljaju u lukama EU, moraju imati popis opasnih materijala (npr. azbest, olovo, živa, tvari koje oštećuju ozonski sloj…). U tom se popisu moraju navesti lokacija i približne količine tih materijala. Navedeno…
