Fosfor je esencialni i geološki limitirani prirodni resurs, koji se u korištenju ne može zamijeniti. On je nužna sirovina za život flore i faune. Zato je glavno područje rabljenja fosfora je kao gnojiva (NPK). Koristi se i u spojevima kod prehrambenih proizvoda, te u proizvodnji sredstva za čišćenje i pranje. Fosfor se koristi i u farmaceutskoj industriji, za obradu površina kovina, te za vrlo učinkovite litij – željezo – fosfor akumulatorima.
Prirodni izvori fosfora su vremenski ograničeni, a nalaze se u Kini i u politički nestabilnim područjima Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. Istraživanja u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, koja nema prirodnih izvora mora ga uvoziti, pokazala su da otpadne vode i životinjski proizvodi sadrže najveći reciklažni potencijal fosfora („Fosfor strategija za Bavarsku – osnove za odluke i preporuke“ (4)).
Posljednjih godina poraslo je zanimanje za korištenje fosfora. Njačešće se fosfor koristi u poljoprivredi (oko 85 % ruda fosfora) (15). Procjenjuje se da će se postojeće svjetske rezerve fosfata iskoristiti za 50 do 115 godina (15). Prirodni izvori fosfora su prema raspoloživim spoznajama neobnovljivi. Za rast biljaka je fosfor vrlo bitan, te posredno nužan i za cijelu biosferu na Zemlji.
Fosfor se nalazi u otpadnoj vodi (oko 8 do 12 mg Pukupni/l), a značajno je manje fosfora u pročišćenoj vodi (oko 1 do 2 mg Pukupni/l). Postoji niz postupaka kojima je moguće reciklirati fosfor (7):
- iz procesne vode (postupci: Crystalacator, Ostara-Pearl, Prisa, Photostrip),
- iz mulja (Airprex/MAP, Loprox/Phoxan, Seaborne, Krepro),
- iz pepela spaljivanja mulja (Mephrec, Ash Dec, Termphos, RecroPhos).
Navedene tehnologije reciklaže fosfora se vrlo intenzivno istražuju. Procjenjuje se da će prije…
